Dematerijalizacija (slike) prostora 2008. / Dematerialization of the (picture) space 2008
Slikarstvo / akril na platnu, akril na medijapanu, pijesak, gips, muz-gumi, tkanina, gaza, piljevina / Painting / Acrylic on canvas, acrylic on wood, sand, gypsum powder, fabric, gauze, sawdust
Dematerijalizacija prostora (slike) kao ideja nastaje paralelno s divergencijom slike. Dok je divergencija video projekcija na perforiranu bijelu površinu, u dematerijalizaciji na perforiranoj površinu umjesto projekcije crta se stvarni lik (crtež).
Glavno uporište za rad bila je teorija gestalt zakona i temeljnih načela u vizualnoj percepciji. Fenomen na koji su se gestalt psiholozi najviše usredotočili bila je percepcija, a to je da slika koju vidimo nije izvedena od elemenata stvarnosti već iz načina na koji naš um funkcionira. Teoriju polja su posudili iz fizike kako bi naglasili da se perceptivni entiteti mogu shvatiti samo s obzirom na veće percepcijsko polje, to znači da ljudi uvijek djeluju unutar interaktivne oblasti u kojoj su pojedinac i okolina međusobno ovisni dijelovi cijelog polja.
Tako je serija radova dematerijalizacija prostora (slike) lišena boje kako bi fokus stavio na odnos lika i pozadine. Vizualne konstrukcije koje mozak prve percipira su zapravo već poznate činjenice, naučeni i prepoznatljivi oblici. Korištenjem pravila lika i pozadine stvara se treći nevidljivi element na slici, koji nastaje kao posljedica spoja perforirane površine i crteža. Naglašava se reljefnost pozadine, stvara se nova vizualna forma reljefa koja nije bila uočljiva, a crtež se lomi preko pravilnih geometrijskih perforacija. U prijelomu crtež je izlomljen, ali pravilom kontinuiteta mozak pokušava sliku vidjeti kao cjelinu.
